Evropa i Mediteran ne uspijevaju zaštititi ptice – ni Crna Gora nije izuzetak

Zemlje članice Međuvladine radne grupe za borbu protiv ilegalnog ubijanja ptica (CMS MIKT) i Bernske konvencije, obavezale su se da će sprovesti tzv. Rimski strateški plan, sa ciljem da do 2030. godine prepolove broj ilegalno ubijenih, uhvaćenih i prodatih divljih ptica u odnosu na 2020. godinu. Međutim, najnoviji izvještaj BirdLife International-a i EuroNatur-a otkriva – većina zemalja nije na dobrom putu.

Na polovini ovog desetogodišnjeg cilja, istraživanje koje je obuhvatilo 46 zemalja Evrope, Mediterana, Sjeverne Afrike i Bliskog Istoka, pokazuje da samo osam zemalja (17%) uspijeva održati niske ili opadajuće nivoe ilegalnog ubijanja ptica. Njih 12 (26%) bilježi blage pomake nabolje, ali čak 17 zemalja ima nestabilne ili nepromijenjene nivoe krivolova, dok se situacija pogoršava u devet zemalja – koje zajedno čine skoro 20% ispitanih država.

Milioni ptica i dalje nestaju svake godine

Ilegalno ubijanje, hvatanje i trgovina pticama (IKB) i dalje se dešavaju na šokantno visokom nivou širom mediteranskog i evropskog regiona, uprkos brojnim međunarodnim inicijativama i obavezama koje su države preuzele. Prema podacima koje je BirdLife International prikupio još 2014. godine, samo u mediteranskom regionu godišnje se ubije, uhvati ili ukloni iz prirode između 11 i 36 miliona ptica – u prosjeku čak 25 miliona jedinki. Na sjeveru Evrope i na Kavkazu žrtava je nešto manje, ali i dalje značajno – između 400.000 i 1.700.000 ptica godišnje. Na prostoru Arabijskog poluostrva, Iraka i Irana, brojka dostiže dodatnih 3.2 miliona ptica godišnje.

U ovom trenutku, deset zemalja regiona sa najvišim nivoima IKB – koje zajedno čine čak 90% ukupne ilegalne aktivnosti prema pticama – uključuju Italiju, Siriju, Egipat, Grčku, Liban, Kipar, Libiju, Francusku, Albaniju i Tursku. Ove zemlje su bile predmet posebno detaljne analize u izvještaju, s obzirom na njihovu ključnu ulogu u afričko-evroazijskom migratornom putu.

Od tih deset zemalja:

• Liban i Egipat su identifikovani kao zemlje sa posebno ozbiljnim problemima zbog obimnog korišćenja mreža, zamki i masovnog odstreljivanja.
• Italija, iako članica EU, i dalje bilježi znatan broj ilegalnih ubistava ptica, naročito u regijama sa jakim lovačkim tradicijama.
• Turska i Sirija su suočene s velikim izazovima zbog političke nestabilnosti, nedostatka kontrole i slabih mehanizama sprovođenja zakona.
• Kipar je poznat po sistematskoj upotrebi ilegalnih metoda poput elektronskih uređaja za privlačenje ptica i tradicionalnih ljepila, uprkos kampanjama koje traju godinama.
• U Grčkoj, iako postoje zakoni koji zabranjuju krivolov, njihova implementacija je ograničena i često zavisi od lokalnog konteksta.
• 
  

Neki pozitivni primjeri takođe postoje – Španija, Portugal, Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka spadaju među zemlje koje su održale nizak nivo IKB zahvaljujući boljoj primjeni zakona, javnim kampanjama i efikasnijoj koordinaciji između institucija i civilnog sektora.

Međutim, opšti zaključak izvještaja je jasan: napredak postoji, ali je nedovoljan. Ogromna većina ptica i dalje strada na migracionim rutama koje povezuju Afriku, Evropu i Aziju, često upravo na teritorijama gdje su zakoni najlabaviji, kazne najslabije, a javna svijest gotovo nepostojeća.

Ko je odgovoran?

Od deset zemalja sa najvišim nivoima ilegalnog ubijanja ptica, četiri zemlje, poput Egipta i Libana, bilježe pogoršanje situacije, dok su samo dvije – Italija i Albanija – pokazale blagi napredak u smanjenju broja ubijenih ptica.

Na primjer, u Libanu se procjenjuje da svake godine bude ubijeno ili uhvaćeno više od 2,6 miliona ptica, dok se u Egiptu taj broj kreće oko 5,7 miliona. U Siriji, iako precizni podaci nedostaju zbog konflikta, stručnjaci upozoravaju na ekstremne oblike krivolova, uključujući masovno korišćenje mreža uz obalu.

Glavni motiv za ove zločine je, očekivano – novac. Komercijalni interes, bilo zbog prodaje ptica na crnom tržištu, lovnog turizma ili potražnje za „delikatesima“, ostaje najčešći razlog zbog kojeg ptice stradaju. Ipak, čak i kada se kršenja zakona otkriju, kazne su često smiješno niske – simbolične novčane kazne ili uslovne presude. Dodatni problem je nedostatak stručnosti među sudijama i tužiocima, koji često nisu obučeni za efikasno procesuiranje slučajeva zločina nad divljim vrstama i ne prepoznaju ozbiljnost ovih djela.

Šta se mora mijenjati?

Izvještaj nudi jasne i konkretne preporuke za vlade:

• Razvijanje i sprovođenje nacionalnih akcijskih planova za suzbijanje IKB (što je i jedna od obaveza iz Rimskog plana).
• Osnivanje specijalizovanih jedinica za sprovođenje zakona koji se bave zločinima nad divljim životinjama.
• Jačanje sudskih procesa, uključujući obuku tužilaca i sudija, kao i osiguranje adekvatnih forenzičkih analiza.
• Pojačane javne kampanje, koje bi smanjile toleranciju društva prema ovim djelima.
• Razvijanje nacionalnih baza podataka i programa monitoringa, koji bi omogućili preciznije planiranje i alokaciju resursa.
• Međunarodna saradnja, naročito na prekograničnim slučajevima (npr. lovni turizam, šverc).
• 
  

Crna Gora: Planovi postoje, ali realizacija tek predstoji

U Crnoj Gori trenutno ne postoji značajan napredak kada je riječ o smanjenju ilegalnog ubijanja ptica – trendovi ostaju nepromijenjeni i na duže i na kraće staze. Procjenjuje se da se godišnje ubije ili uhvati oko 130.000 ptica, a najčešći oblici IKB su ilegalno odstreljivanje, hvatanje, trovanje i trgovina. Prema klasifikaciji BirdLife-a i EuroNatur-a, Crna Gora se i dalje nalazi u kategoriji srednje ozbiljnosti problema (Klasa III).

Ipak, tokom 2024. godine načinjeni su prvi konkretni koraci: Ministarstvo ekologije, održivog razvoja i razvoja sjevera je formiralo međuresornu radnu grupu za izradu Nacionalnog akcionog plana (NAP) za borbu protiv IKB, u kojoj učestvuje 16 institucija, uključujući relevantna ministarstva, javna preduzeća, tužilaštvo, obrazovne ustanove i nevladine organizacije. Očekuje se da će plan biti usvojen tokom 2025. godine, a zatim i da će biti formirano koordinaciono tijelo za njegovu implementaciju.

Ipak, stvarnu primjenu ovog plana prate brojni izazovi: fragmentirane nadležnosti između ministarstava, česte promjene vlasti, slab nadzor nad lovačkim društvima i nedovoljno inspektora. Osim toga, zakonski okvir i dalje nije usklađen sa EU Direktivom o pticama, lovna sezona traje predugo za neke vrste, a određene ptice koje bi trebalo da budu zaštićene i dalje su na listi lovnih vrsta.

Ohrabrujuće je to što nevladine organizacije, poput Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP), igraju ključnu ulogu – ne samo u pripremi NAP-a, već i u kampanjama za podizanje svijesti i ohrabrivanju građana da prijavljuju slučajeve krivolova. Međutim, da bi se napravio stvarni iskorak, potrebno je: više obučenih inspektora, posebne policijske jedinice za ekološke zločine, obuka tužilaca i sudija za prepoznavanje težine ovih djela, kao i bolje tehničko opremanje službi koje bi sprovodile zakon.

Ukoliko NAP ne ostane samo mrtvo slovo na papiru, već postane alat za koordinisanu i odlučnu borbu protiv IKB, Crna Gora ima šansu da se od zemlje stagnacije pretvori u pozitivan primjer u regionu.

Ilegalni lov se ne može opravdati tradicijom, niti ignorisati iz navike. Zaštita ptica nije samo pitanje ekologije, to je pitanje kulture, zakona i budućnosti. Ako želimo da migratorne vrste nastave da prelijeću naše nebo, vrijeme je da riječi pretočimo u djela.

IZVOR:

https://www.ecoportal.me/evropa-i-mediteran-ne-uspijevaju-zastititi-ptice-ni-crna-gora-nije-izuzetak/

Ne propustite novosti, savjete i priče o zaštiti životne sredine koje redovno dijelimo.

Zaprati Zeleni talas na Instagramu

Lajkuj Zeleni talas na Facebooku

Zaprati Zeleni talas na X-u

Zaprati Zeleni talas na YouTube kanalu