U poslovnom okruženju koje se ubrzano mijenja, koncept ESG-a – odnosno prakse koje se odnose na zaštitu životne sredine, društvenu odgovornost i korporativno upravljanje – više nije stvar reputacije, već poslovne nužnosti. Sve veći broj kompanija u Crnoj Gori i regionu Zapadnog Balkana suočava se sa pitanjem: da li je ESG samo još jedna forma izvještavanja, ili realna šansa za dugoročno održiv i konkurentan razvoj?
Pogrešno je posmatrati ESG kao set pravila koja se ispunjavaju radi regulatornih zahtjeva ili javnog imidža. Takav pristup brzo biva prepoznat kao površan i često se vraća kao reputacioni rizik. ESG ne smije biti dodatak na strategiju, već njen sastavni dio. Kada se integrira u osnovne poslovne procese – od nabavke i upravljanja lancem snabdijevanja, preko odnosa sa zaposlenima, do donošenja strateških odluka – ESG postaje instrument koji pomaže firmama da grade dugoročnu vrijednost.
Investitori sve više očekuju konkretne ESG pokazatelje kao sastavni dio procjene poslovnog rizika. Globalni finansijski tokovi usmjeravaju se ka održivim projektima i firmama koje demonstriraju odgovornost i otpornost. ESG metrike se ne koriste samo za „ozelenjavanje“ izvještaja, već kao alat za donošenje odluka o investicijama, partnerstvima i rastu. Kompanije koje ne odgovore na ova očekivanja često ostaju bez pristupa kapitalu, naročito u okviru međunarodnih projekata ili fondova.
Uvođenje ESG principa u poslovanje otvara i nove prostore za inovaciju. Primjena cirkularnih modela, efikasno korišćenje resursa, energetska tranzicija i socijalno odgovorne politike nisu samo etički ispravni, već su i ekonomski isplativi na srednji i dugi rok. ESG strategije doprinose jačanju otpornosti na krize, jer omogućavaju bržu adaptaciju na nove zakonske okvire, tržišne trendove i promjene u ponašanju potrošača.
Kompanije koje žele da se ozbiljno bave ESG-om, moraju da krenu od razumijevanja vlastitog uticaja i rizika. To podrazumijeva procjenu gdje i kako njihovo poslovanje generiše negativne ili pozitivne uticaje na životnu sredinu i društvo, kao i koliko su njihovi upravljački mehanizmi prilagođeni savremenim zahtjevima transparentnosti i odgovornosti. Važno je da se ovaj proces ne svede samo na konsultantski dokument, već da postane dio organizacione kulture i svakodnevnog donošenja odluka.
U kontekstu ubrzane regulatorne promjene u Evropskoj uniji, uključujući Direktivu o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), čak i firme koje nisu direktno obveznici novih pravila moraće da reaguju – bilo kroz lance snabdijevanja, bilo kroz konkurenciju koja se brže prilagođava. ESG više nije stvar izbora, već dio tržišne realnosti. Oni koji to shvate na vrijeme, imaće stratešku prednost.
Za kompanije iz Crne Gore i regiona, ovo je prilika da se pozicioniraju kao lideri održivog razvoja, ali i kao partneri koji razumiju kako izgleda moderno i odgovorno poslovanje. ESG nije dodatni trošak – to je investicija u budućnost koja dolazi mnogo brže nego što mnogi očekuju.
