Koliko često tokom godine primjećujete u gradu u kojem živite ili u urbanijim mjestima koja posjećujete nagle promjene vremena koje osjetno utiču na vaše raspoloženje? Ponekad izgleda kao da ni sami ne znamo što želimo: kad pada kiša, želimo sunce; kad je vruće, maštamo o hladovini.
Međutim, ako pažljivije sagledamo vremenske prilike, shvatamo da problem nije samo u našim željama. Klimatske promjene donose nešto na što se teško navikavamo nagle i intenzivne vremenske promjene. Umjereni prelazi sada su sve kraći i rjeđi: periodi izuzetno visokih temperatura i suša brzo se smjenjuju s jakim pljuskovima, koji ponekad izazivaju poplave, a ponekad voda brzo ispari i ostavi težak, sparan vazduh.
Naša osjećanja prema vremenu postaju ogledalo tih promjena nesigurna, promjenljiva, ponekad frustrirajuća. I upravo tu, između kiše i sunca, nastaje priča o tome kako gradovi mogu naučiti da budu sunđerasti.
Iako je, u šali, prva asocijacija bila Koralovo grad u kojem živi Sunđer Bob riječ je o stvarnom konceptu koji potiče iz Kine. Prvi ga je 2013. godine predložio profesor Kongđian Ju sa Pekinškog univerziteta. Njegova ideja bila je jednostavna, ali snažna: gradovi ne moraju da se bore protiv prirode mogu da sarađuju s njom.
Sunđerasti grad (Sponge city), kako je profesor objasnio, upija i zadržava višak vode nastale tokom kiša, oluja ili poplava u svojim zelenim površinama praktično funkcioniše kao veliki sunđer. Ovakvi urbani prostori uključuju veliki udio drveća, parkova, jezera i zelenih površina, ali sama priroda nije dovoljna, jer su mnoge gradske površine prekrivene trotoarima, ulicama i zgradama.
Zbog toga se kombinuju pametna infrastrukturna rješenja sa zelenim površinama: koriste se trotoari i ulice od materijala koji propuštaju kišnicu, zeleni krovovi koji upijaju vodu, kao i posebno namijenjena jezera vještačka ili prirodna koja primaju višak vode tokom obilnih padavina.
Sunđerasti gradovi ne služe samo za zadržavanje vode tokom poplava. Oni funkcionišu poput gradskog rezervoara: višak kišnice se upija, skladišti i po potrebi oslobađa. Na taj način, prikupljena voda može se koristiti za navodnjavanje ili druge potrebe grada tokom sušnih perioda, čime se smanjuje pritisak na gradski vodovod i zalihe pijaće vode.
Prvi gradovi koji su ozbiljno primijenili ovaj koncept nalaze se u Kini, gdje je problem poplava posebno izražen. Prema podacima iz 2018. godine, čak 98 odsto velikih i srednjih gradova u toj zemlji bilo je pogođeno poplavama. Šangaj je jedan od pionira u primjeni koncepta sunđerastih gradova, a kineska vlada odabrala je 30 pilot-gradova za testiranje ovog ambicioznog programa.
Dok se svijet i dalje suočava s ekstremnim vremenskim događajima, kineski primjer pokazuje da sunđerasti gradovi mogu postati ključni element održivog urbanog planiranja.
Izvor:
https://energetskiportal.rs/sunderasti-gradovi-buducnost-urbanog-zivota-u-svetu-ekstremnih-promena/
Ne propustite novosti, savjete i priče o zaštiti životne sredine koje redovno dijelimo.
Zaprati Zeleni talas na Instagramu
Lajkuj Zeleni talas na Facebooku
Zaprati Zeleni talas na X-u
Zaprati Zeleni talas na YouTube kanalu
