Dok se borba protiv klimatskih promjena često vezuje za obnovljive izvore energije, električna vozila i složene međunarodne sporazume, jedno rješenje koje bi moglo spriječiti čak pola stepena dodatnog globalnog zagrijavanja do kraja vijeka, gotovo da prolazi nezapaženo. Iako neupadljiv, ovaj korak bi mogao imati presudan značaj za budućnost planete, a u njemu učestvuje više od 170 zemalja, uključujući i Sjedinjene Američke Države.
Radi se o postepenom ukidanju hidrofluorougljenika (HFC), gasova koji se koriste u frižiderima, klima-uređajima i drugim rashladnim sistemima, a koji imaju efekat staklene baste stotinu ili čak hiljadu puta jači od ugljen-dioksida.
Kompanije u SAD i širom svijeta već uveliko prelaze na nove rashladne gasove koji mnogo manje doprinose zagrijavanju atmosfere. Kako objašnjava Francis Dietz, portparol američke Asocijacije za grijanje, ventilaciju i klimatizaciju (AHRI), potrošači tu tranziciju neće ni osjetiti. „Ako radimo svoj posao kako treba, potrošači to neće ni primijetiti“, izjavio je Dietz za Washington Post.
I upravo u toj neprimjetnosti leži snaga ovog rješenja. HFC gasovi su takozvani super-zagađivači, ali njihova koncentracija u atmosferi opada već nakon nekih 15 godina. Za razliku od ugljen-dioksida, koji može ostati u atmosferi i do hiljadu godina, efekti smanjenja emisije HFC-ova vidljivi su gotovo trenutno.
„To je najbrži, najjednostavniji, a po nekima i jedini način da se uspori tempo zagrijavanja do 2050. godine“, kazao je za Washington Post Kiff Gallagher, izvršni direktor Globalne inicijative za smanjenje toplote, organizacije koja savjetuje gradove i kompanije kako da smanje emisije.
Iako dugoročna borba zahtijeva razvoj čiste energije, električnih vozila i drugih strategija za smanjenje CO₂, zamjena HFC-ova daje čovječanstvu neophodni predah. Sarah Gleeson, istraživačica klimatskih rješenja u nevladinoj organizaciji Project Drawdown, ističe da bi ovaj korak „kupio dragocjeno vrijeme za razvoj drugih, kompleksnijih rješenja“.
Osim toga, ova mjera bi mogla pomoći da se izbjegnu opasne klimatske prekretnice, kao što su kolaps glečera, smrt koralnih grebena, transformacija amazonskih šuma u suve savane… Sve su to scenariji koji se mogu desiti u ovom vijeku ako se zagrijavanje ne uspori.
Zamjena rashladnih gasova relativno je jednostavna jer se koriste u ograničenom broju industrija, a inženjeri su već razvili alternative. U SAD-u se trenutno u novim klima-uređajima najčešće koriste hidrofluoroolefini (HFO), koji imaju znatno manji efekat zagrijavanja. Ipak, Evropska unija već postepeno izbacuje i njih iz upotrebe za određene proizvode jer se razgrađuju u tzv. vječne hemikalije, koje zagađuju vodene ekosisteme.
Druge alternative uključuju amonijak, propan i izobutan, koji imaju ekološki bolji profil, ali su toksični ili zapaljivi, što zahtijeva dodatne bezbjednosne mjere i povećava cijenu uređaja. Neki trgovački lanci, poput Aldi, Trader Joe’s, Kroger i Walmart, najavili su prelazak na rashladne sisteme na bazi CO₂, koji ne predstavljaju bezbjednosni rizik, ali zahtijevaju veoma visoke pritiske, zbog čega su pogodniji za velike komercijalne objekte nego za domaćinstva.
Industrija rashladnih sistema se već suočavala sa sličnim izazovima. 1980-ih godina, svjetske vlade su potpisale Montrealski protokol kako bi ukinule hlorofluorougljenike (CFC), gasove koji su oštećivali ozonski omotač. Taj protokol se danas smatra jednim od najuspješnijih ekoloških sporazuma svih vremena: CFC-ovi su gotovo potpuno eliminisani, a ozonski omotač se oporavlja.
Ipak, HFC-ovi, koji su zamijenili CFC-ove, danas doprinose zagrijavanju planete, pa su vlade širom svijeta posljednjih godina usvojile Kigalski amandman na Montrealski protokol, kojim se predviđa njihovo ukidanje. Sjedinjene Države su ratifikovale amandman 2022. godine, a Agencija za zaštitu životne sredine (EPA) propisala je da proizvođači moraju početi da izbacuju HFC-ove iz upotrebe od 2025. godine.
Međutim, u okviru šire politike predsjednika SAD, Donalda Trampa, usmjerene na smanjenje ekoloških propisa, EPA je prošle godine predložila popuštanje pravila, uključujući povećanje dozvoljenih emisija i odlaganje rokova za tranziciju. To je izazvalo negodovanje među domaćim proizvođačima.
„Promijenili smo sve proizvodne linije, inovirali novu opremu i ona već izlazi sa traka“, rekao je Dietz za Washington Post. „Ako se sada dozvoli proizvodnja stare opreme sa HFC-ovima, to bi samo otvorilo vrata stranim proizvođačima da preuzmu veći dio tržišta.“
Bez obzira na političke prepreke, američki proizvođači ne planiraju da se vrate na staro. Kako stariji frižideri, klima-uređaji i rashladni sistemi budu zamijenjeni, novi modeli bez HFC-ova će sve više zauzimati tržište. Prema procjeni Dietza, do 2040. godine većina domaćinstava u SAD-u i drugim razvijenim zemljama koristiće uređaje sa novim rashladnim sredstvima.
U zemljama u razvoju proces će trajati duže, ističe za Washington Post Mark Shiflett, profesor hemijskog inženjerstva na Univerzitetu u Kanzasu, koji vodi Centar za ekološki prihvatljive rashladne tehnologije. On podsjeća da je svijetu trebalo oko 30 godina da ukine CFC-ove, pa se očekuje da će i globalna eliminacija HFC-ova trajati otprilike toliko.
„Riješili smo jednu veliku ekološku krizu devedesetih godina zahvaljujući Montrealskom protokolu“, kazao je Shiflett. „Sada to činimo ponovo.“
Izvor:
Ne propustite novosti, savjete i priče o zaštiti životne sredine koje redovno dijelimo.
Zaprati Zeleni talas na Instagramu
Lajkuj Zeleni talas na Facebooku
Zaprati Zeleni talas na X-u
Zaprati Zeleni talas na YouTube kanalu
