Prva crnogorska naučnica na Antartiku: Prisustvo mikroplastike u moru

Dok surovi vjetrovi Antarktika oblikuju ledene pejzaže ovog udaljenog kontinenta, dr Vesna Mačić, naučna saradnica Instituta za biologiju mora Univerziteta Crne Gore, sprovodi važno istraživanje o prisustvu mikroplastike u jednom od najmanje narušenih ekosistema na planeti. Kao prva žena iz Crne Gore koja je kročila na Antarktik, njen rad ne samo da doprinosi razumijevanju globalnog problema zagađenja, već i pozicionira crnogorsku naučnu zajednicu na međunarodnoj istraživačkoj sceni. Njeno učešće u ovoj ekspediciji predstavlja značajan korak ka daljoj saradnji i uključivanju Crne Gore u polarna istraživanja.

„Glavni cilj je bio da se uspostavi saradnja sa Bugarskim antartikčkim institutom i da se upoznamo sa načinima funkcionisanja i istraživanja na Antarktiku. Osim toga, Institut za biologiju mora je želio da doprinese u smislu istraživanja mikroplastike u moru. Nažalost, nismo imali dovoljno vremena za pripremu jer je prije isplovljavanja broda trebalo ukrcati svu opremu na brod, a ja sam se kasnije ukrcala kada je brod doplovio do najjužnijeg grada na svijetu, Ushuaia u Argentini. Neobično je bilo to daleko putovanje, prvo avionom, a zatim brodom do Antarktika, i suočavanje sa ne baš ugodnim talasima u Drejkovom prolazu,“ kazala je dr Mačić.

Na Antarktiku je imala priliku da posmatra pingvine, tuljane, kitove i razne druge morske organizme koji tokom svog životnog vijeka ili povremeno borave na ovom kontinentu. Međutim, jedno od najvećih iznenađenja bila je temperatura, koja je tokom ovog perioda godine veći broj dana bila iznad 0°C. Ovo je izazvalo evidentno topljenje snijega i leda, odlamanje dijelova velikih glečera, ali i razvoj lišajeva, mahovina i trava.

Čak i na mjestu koje je pod najmanjim uticajem čovjeka pronađeni su sitni djelovi plastike. Mikroplastiku čine komadići plastičnog materijala manji od 5 mm, koji se dijele na primarnu i sekundarnu mikroplastik. Primarna mikroplastika obuhvata sitne granule plastike koje se koriste u proizvodnji većih plastičnih proizvoda, odjeće, kozmetike i slično. Sekundarna mikroplastika nastaje raspadanjem većih komada plastike pod uticajem spoljnog okruženja.

„Bez obzira na način na koji plastika dospijeva u more, tu joj svakako nije mjesto,“ izjavila je dr Mačić.

Pored vizuelnih problema, glavni problem predstavlja činjenica da morski organizmi često pogrešno prepoznaju mikroplastiku kao hranu i gutaju je. To može dovesti do povreda u crijevnom sistemu i smrti u slučajevima kada oštre ivice probiju zidove unutrašnjih organa.

Takođe, mikroplastika se ugrađuje u živo tkivo i akumulira s vremenom. Iako mehanizmi djelovanja mikroplastike na organizme još uvijek nisu dovoljno istraženi, preliminarna istraživanja ukazuju na mogućnost da mikroplastika može poslužiti kao vektor za prenos toksičnih materija i teških metala. S obzirom na to da je čovjek na vrhu trofičke piramide, postoji zabrinutost da bi daljnje zagađivanje mora moglo ugroziti ljudsko zdravlje i narušiti funkcionalnost morskih ekosistema.

Dr Mačić otkriva da se svi uzorci trenutno nalaze na brodu „Sv. Kiril i Metodije“, kojim upravlja Bugarska pomorska akademija.

„Tek kada se brod vrati sa misije na Antarktiku, što je predviđeno za sredinu aprila, mi ćemo moći da preuzmemo te uzorke i da se bavimo daljom analizom. Sada možemo reći da je na obali ostrva Deception nađeno više komada plastike, kao i drugog otpada od papira, drveta i metala. S obzirom na povremeno, ali dugogodišnje prisustvo čovjeka na ovom ostrvu (prvo zbog baze kitolovaca, a sada kroz naučne baze i turizam), to je bilo za očekivati. Na Sniježnom ostrvu i ostrvu Polumjeseca nađen je čvrsti materijal od drveta i kanapa, dok na ostrvu Livingston nije nađen čvrsti otpad,“ objasnila je dr Mačić.

Institut za biologiju mora takođe se bavi istraživanjem mikroplastike u Jadranskom moru. Dosadašnja istraživanja pokazuju da je, nažalost, mikroplastika prisutna u svim segmentima našeg okruženja, uključujući more i morske organizme.

Prva istraživanja u morskim ribama, poput barbuna i oslića, pokazala su da je u više od 50% analiziranih primjeraka pronađena mikroplastika barbun: prosječno 2,9 komada mikroplastike po jedinki, oslić: prosječno 3,2 komada mikroplastike po jedinki.

U morskom sedimentu pronađeno je po nekoliko stotina komada mikroplastike, uglavnom čestica polipropilena i polietilena (Bošković i saradnici, 2022). Ostala istraživanja takođe ukazuju na umjereno do jako zagađenje morskog sedimenta duž crnogorske obale.

„Jasno je da je ovo posljedica neadekvatnog tretiranja čvrstog otpada na kopnu, koji nakon kiša, rijekama, raznim ispustima i namjernim bacanjem dospijeva u morsku životnu sredinu i postaje dugoročni problem. Neophodna su dalja istraživanja u morskoj vodi, sedimentu i bioti kako bi se bolje ustanovilo porijeklo i koncentracija mikroplastike. Uz to, treba intenzivno raditi na podizanju svijesti i rješavanju problema čvrstog otpada na kopnu, prije svega reciklažom, adekvatnim odlaganjem i spaljivanjem otpada,“ poručila je dr Mačić.

Zaključujući, dr Mačić je naglasila:

„Ekspedicija na Antarktik predstavlja značajnu priliku za Institut za biologiju mora da proširi saradnju na međunarodnom nivou, kako na Balkanu, tako i globalno. Ovaj projekat omogućava jačanje svijesti o globalnom problemu zagađenja plastikom, s posebnim fokusom na mikroplastiku, te doprinosi širenju znanja u ovoj oblasti. Takođe, predstavlja važan korak u jačanju naučne saradnje i isticanju potrebe za očuvanjem prirodne životne sredine, što je od ključnog značaja za održivi razvoj i zaštitu ekosistema.“